Verð-leikr

Słownik staronordyjski - verð-leikr

Znaczenie staronordyjskiego słowa "verð-leikr"

Zgodnie z definicją słownika Cleasby & Vigfusson z języka staronordyjskiego na angielski:

verð-leikr
(-leiki), m. merit, desert, Hom. 37, Stj. 157; eptir sínum verðleika, Gþl. 40: esp. in plur., með verðleikum, Barl. 18; eptir verðleikum, after one’s deserts, Fms. xi. 124; hafa verðleika til e-s, to deserve, v. 55 (verðleik, Ó. H. 205, l. c.); at Bárðr hefði verðleika til þess er hann var drepinn, Eg. 226; er af sínum verðleikum þágu af Guði, Barl. 64; með bæn ok verðleikum ins helga Nonni, 89; fyrir verðleika þeirra sinna dýrðlinga. Fms. i. 232; verðleikum betr, Gullþ. 48; eptir engum verðleikum, Anal. 236.

Możliwa inskrypcja runiczna w młodszych Fuþark:ᚢᛁᚱᚦ-ᛚᛁᛁᚴᚱ
Runy młodszego Fuþark były używane od VIII do XII wieku w Skandynawii i ich osadach zamorskich

Używane skróty:

esp.
especially.
l.
line.
l. c.
loco citato.
m.
masculine.
plur.
plural.
v.
vide.
þ.
þáttr.

Prac i autorów cytowanych:

Anal.
Analecta. (D. II.)
Barl.
Barlaams Saga. (F. III.)
Eg.
Egils Saga. (D. II.)
Fms.
Fornmanna Sögur. (E. I.)
Gullþ.
Gull-Þóris Saga. (D. II.)
Gþl.
Gulaþings-lög. (B. II.)
Hom.
Homiliu-bók. (F. II.)
Ó. H.
Ólafs Saga Helga. (E. I.)
Stj.
Stjórn. (F. I.)
➞ Zobacz wszystkie prace cytowane w słowniku

Back